Moskovska Pravda i atentat na kralja Aleksandra
Ubistva kao stavka u knjizi računa
Serijal o atentatu na kralja Aleksandra započinjem ovim isečkom iz moskovske Pravde. U to vreme list je bio glasilo Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza, pa je karikatura važna i kao trag o tome kako je sovjetska štampa predstavljala atentat. [1]
Na crtežu je nacista nad knjigom računa. Na strani rashoda upisuje novčane iznose, a na strani prihoda ubistva Jona G. Duke, Engelberta Dolfusa i upravo tada Luja Bartua i kralja Aleksandra. Na zidu je mapa sa linijama koje iz Minhena vode ka evropskim gradovima. Karikatura tako direktno sugeriše da iza političkih atentata stoje nacisti i da se planovi kuju u Minhenu.
| Jon George Duka (1879–1933), rumunski liberalni političar i premijer, bio je poznat po prozapadnoj politici i borbi protiv ekstremizma. Kao premijer u novembru/decembru 1933. zabranio je fašističku Gvozdenu gardu, zbog čega su ga njeni pripadnici ubili u Sinaji 30. decembra |
Lik mi pomalo liči na Ernsta Rema, ali natpis uz crtež ne imenuje prikazanog čoveka. To je samo moja vizuelna asocijacija. Rem je ubijen tokom Hitlerove čistke krajem juna i početkom jula 1934, nekoliko meseci pre objavljivanja karikature. [2]
Ko je imao najviše koristi?
Uvek sam se pitao ko je imao najviše koristi od likvidacije Aleksandra Karađorđevića. Najčvršće dokumentovani trag vodi ka saradnji ustaša i VMRO-a u pripremi atentata. Za separatističke grupe podršku su pružale i Italija i Mađarska; prema američkom Memorijalnom muzeju holokausta, atentatori VMRO-a koristili su ustaško oružje dopremljeno iz Mađarske, a nabavljeno uz podršku fašističke Italije. [3]
Nemačka umešanost se često pominje uz „Operaciju Tevtonski mač“. Taj naziv postao je poznat preko istočnonemačkog dokumentarnog filma iz 1958. godine. Film je optuživao nemačkog oficira Hansa Speidela da je organizovao atentat po Geringovom nalogu, ali su dokumenti korišćeni u filmu kasnije osporavani. Zato „Tevtonski mač“ treba predstaviti kao tvrdnju iz filma, a ne kao dokazano ime stvarne nemačke operacije. [4]
Pominju se i Sovjeti. Aleksandrova monarhija bila je izrazito antikomunistička, a Komunistička partija Jugoslavije zabranjena. Ipak, to samo po sebi ne dokazuje sovjetsku umešanost. Nisam našao pouzdan dokaz da su Sovjeti organizovali atentat. Uz to, Bartu je radio na približavanju Francuske i Sovjetskog Saveza, u okviru šireg plana kolektivne bezbednosti usmerenog protiv jačanja nacističke Nemačke. To ne rešava pitanje motiva, ali čini jednostavnu teoriju o sovjetskom nalogodavcu manje uverljivom. [5]
![]() |
Engelbert Dolfus (1892–1934), austrijski kancelar i vođa austrofašizma, vladao je autoritarno i zabranio rad nacistima u Austriji. Protivio se pripajanju zemlje Nemačkoj, zbog čega su ga austrijski nacisti ubili u pokušaju puča u Beču 25. jula 1934. godine |
Da li je meta bio i Bartu?
Neki smatraju da je atentat bio usmeren i na Bartua možda čak prvenstveno na njega a da je Aleksandar bio kolateralna žrtva. Jedan od razloga za takve sumnje jeste razlika u kalibru. Atentatorov Mauser koristio je municiju od 7,63 mm, dok je u automobilu, kod mesta na kom je sedeo Bartu, pronađen i metak od 8 mm. Međutim, nije urađeno poređenje koje bi pouzdano utvrdilo iz kog je oružja taj metak ispaljen, niti da li je upravo on pogodio Bartua. Razlika u kalibru zato sama po sebi ne dokazuje da je bilo više atentatora. Forenzički pregled slučaja upozorava i na ozbiljne propuste u čuvanju i ispitivanju dokaza. [6]
Ova karikatura mi je zato zanimljiv početak serijala, ali ne i konačan odgovor. Ona pokazuje kako je atentat odmah postao predmet političkih optužbi. Pitanje ko je imao najviše koristi ostaje otvoreno i vodi pravo u arhive.
Prevod teksta ispod karikature
Nacionalsocijalista unosi stavke u knjigu računa. Na strani rashoda upisao je više novčanih iznosa. Na strani prihoda već je napisao „Ubistvo Duke“ i „Ubistvo Dollfussa“, a sada piše „Ubistvo Bartua i Aleksandra“. Mapa na zidu prikazuje niti koje iz Minhena vode ka raznim mestima u Evropi na kojima su poslednjih godina izvršena ubistva istaknutih državnika.
Natpisi na crtežu: „U tišini kancelarije…“; „Crtež Borisa Jefimova“; „Knjigovodstvo ubica.“ Duka se odnosi na rumunskog premijera Jona G. Ducu, ubijenog 1933. godine; Dollfuss je bio austrijski kancelar, ubijen 1934. godine. [7] [8]
- Pravda, Moskva, br. 286, 16. oktobar 1934, str. 5. Podaci o listu: Encyclopedia of Ukraine.
- United States Holocaust Memorial Museum, o ubistvu Ernsta Rema.
- United States Holocaust Memorial Museum, o atentatu na kralja Aleksandra i podršci ustašama i VMRO-u.
- DEFA Film Library, o filmu Operation Teutonic Sword i osporavanim dokumentima.
- J.-B. Duroselle, „Louis Barthou et le rapprochement franco-soviétique en 1934“, Cahiers du monde russe, 1962.
- Vincent Laforge, „L’attentat d’octobre 1934 contre Alexandre Ier de Yougoslavie“, Cahiers de la sécurité et de la justice, br. 52.
- Jewish Telegraphic Agency, izveštaj o ubistvu Jona G. Duce.
- Savezno kancelarstvo Austrije, o ubistvu Engelberta Dollfussa.
Kraljevina Jugoslavija • Novinski arhiv • Bezbednosne afere



Zanimljivo
ОдговориИзбриши