ISTORIJSKA ISTRAŽIVANJA | KRALJEVINA JUGOSLAVIJA | 1932. GODINA

„Hrvatska teritorija okupirana silom“: pismo Hrvatske seljačke stranke Društvu naroda, 1932.

Internacionalizacija hrvatskog pitanja iz prekoatlantske emigracije

U arhivskoj građi Društva naroda sačuvano je pismo koje je 1. novembra 1932. godine iz Rosarija u Argentini uputila organizacija koja se predstavlja kao „Organizacija Hrvatske seljačke stranke ‘Stjepan Radić’“. Dokument je u Ženevi zaveden kao primljen 4. decembra 1932. godine.

Pismo je napisano u vreme diktature kralja Aleksandra, nakon hapšenja Vladimira Vlatka Mačeka, i predstavlja jedan od primera načina na koji je deo hrvatske političke emigracije pokušavao da hrvatsko pitanje internacionalizuje pred Društvom naroda.

Hapšenje Vladimira Mačeka

Autori pisma na početku govore o hapšenju dr Vladimira Mačeka u Zagrebu, koje pripisuju naređenju „diktature srpskog kralja Aleksandra“. Oni taj događaj povezuju sa ubistvom Stjepana Radića 1928. godine.

Optužbe iz pisma: U njihovom tumačenju, hapšenje Mačeka predstavlja dokaz da je beogradski režim odlučan da Hrvatsku drži silom. U pismu se tvrdi da je hrvatska teritorija „zauzeta silom oružja“ na kraju rata 1918. godine, kao i da se hrvatski narod uništava oružanom silom, dok se „Hrvatska država“ pokušava izbrisati.

Ovo je, naravno, politička interpretacija autora dokumenta, a ne neutralna konstatacija arhivskog izveštaja.

HRVATSKI KLEROFAŠIZAM — Mačekove kombinacije | Koreni

Zahtev za hrvatsku republiku

Autori se predstavljaju kao hrvatski republikanci u Južnoj Americi i kao verni sledbenici Stjepana Radića. Oni tvrde da hrvatski narod želi da ponovo uspostavi svoju trajnu državu kao seljačku republiku.

Vizija seljačke republike obuhvatala je:

  • Humanost;
  • Slobodu;
  • Mir;
  • Nacionalno predstavništvo.

Posebno se pozivaju na političko nasleđe Stjepana Radića i na izborne rezultate Hrvatske seljačke stranke iz 1920, 1923, 1925. i 1927. godine. Nakon Radićeve smrti, kao političkog vođu hrvatskog naroda ističu dr Vladimira Mačeka.

Obraćanje Društvu naroda

Na kraju pisma dolazi ono što je za ovaj dokument najvažnije. Autori se obraćaju Društvu naroda kao međunarodnoj instituciji zaduženoj za očuvanje mira i traže njegovu intervenciju.

Zahtevi upućeni Društvu naroda:
Traži se da se pozove „srpski kralj i diktator“ da:

  1. Odmah oslobodi dr Vladimira Mačeka;
  2. Povuče svoju vojsku sa „okupirane hrvatske teritorije“.

Potpisnici:
Slavko Sraković — predsednik
Juri Petar — sekretar

Zašto je ovaj dokument zanimljiv?

Ovaj dokument pokazuje jedan konkretan način na koji je hrvatsko političko pitanje 1932. godine predstavljano pred međunarodnom javnošću. Za autore pisma, problem nije bio samo u unutrašnjem političkom sukobu sa režimom kralja Aleksandra. Oni su pokušavali da pitanje Hrvatske predstave kao međunarodni problem, obraćajući se direktno Društvu naroda.

Posebno je značajno što pismo dolazi iz Rosarija u Argentini. To pokazuje da je politička aktivnost hrvatske emigracije postojala i daleko izvan Evrope i da je deo te emigracije pokušavao da svoje političke zahteve prenese na međunarodnu scenu.

ŠIRA ARHIVSKA PERSPEKTIVA

Paralelni politički projekti 1932. godine

A dokument je nastao samo nekoliko meseci pre jednog drugog, mnogo neobičnijeg slučaja koji sam pronašao u istoj široj arhivskoj građi — pisma u kojem se pojavljuje „vojvoda od Santa Maure“, navodni pretendent na hrvatski presto pod imenom Stevan IV, dok njegov sekretar Valerio Đorđini od Društva naroda traži pasoš za svog štićenika.

Tu već počinje jedna sasvim druga priča o tome koliko je različitih političkih projekata za budućnost Hrvatske kružilo međunarodnim kanalima 1932. godine.

Istoriografska napomena: Dokumenti usmereni Društvu naroda iz ovog perioda svedoče o širokom spektru inicijativa — od zvaničnih stranačkih ogranaka u prekomorskim zemljama do bizarnih individualnih pretendenata.

Glavni izvori: Arhivska građa Društva naroda (Ženeva, zavedeno 4. decembra 1932. pod brojem iz Rosarija).

Коментари

Популарни постови са овог блога

JANKA PUSTA

Od naredbe do gubilišta: Anatomija ustaškog pokolja u pravoslavnoj crkvi u Glini