„Seme je niklo, a ubran je plod — ubistvo“
„Seme je niklo, a ubran je plod ubistvo“
Izveštaj je iz Beograda uputio austrougarski diplomatski predstavnik Ritter von Storck grofu Leopoldu Berchtoldu, ministru spoljnih poslova Austrougarske. Dokument je nastao dan nakon Sarajevskog atentata (29. jun 1914) i predstavlja neposredan prikaz političke atmosfere u Srbiji iz ugla austrougarske diplomatije.
Storck u izveštaju govori o Vidovdanu i proslavi Kosovske bitke, kultu Miloša Obilića, odnosu prema Austrougarskoj, atentatorima Principu i Čabrinoviću i reakciji srpske vlade nakon atentata. Posebno je značajno njegovo tumačenje da je dugogodišnja „mržnja prema Monarhiji“ u Srbiji, kako je on vidi, dovela do atentata.
Dokument je deo zbirke Österreichisch-ungarisches Rotbuch – Diplomatische Aktenstücke zur Vorgeschichte des Krieges 1914, zvanične austrougarske zbirke diplomatskih dokumenata objavljene u Beču 1915. godine.
Belgrad, 29. Juni 1914.
„Svi smo još uvek pod tako potresnim utiskom jučerašnje katastrofe da mi je teško da sa potrebnom pribranošću, objektivnošću i mirom sa ovog mesta odgovarajuće ocenim krvavu dramu u Sarajevu. Zato molim da mi za sada bude dozvoljeno da se ograničim na beleženje nekoliko činjenica.
Juče 15/28.* godišnjica bitke na Kosovom polju proslavljena je svečanije nego inače, a slavljen je srpski patriota Miloš Obilić, koji je 1389. godine, zajedno sa dvojicom drugova, iz zasede ubio pobedničkog Murata.
Tamo gde Srbi žive, Obilić važi za nacionalnog heroja. Na mesto Turaka, međutim, sada smo mi, zahvaljujući propagandi koja je negovana pod okriljem kraljevske vlade i godinama vođenoj novinskoj hajci, stupili kao nasledni neprijatelji.
Trojici mladih sarajevskih atentatora, Principu, Čabrinoviću i trećem, nepoznatom bacaču bombe, izgleda da je pred očima bila želja da ponove dramu sa Kosovog polja. Oni su usmrtili još jednu nevinu ženu i možda su verovali da su time čak nadmašili svoj uzor.
Godinama je u Srbiji sejana mržnja prema Monarhiji. Seme je niklo, a ubran je plod ubistvo.
Srpska vlada je, nakon što je vest postala poznata oko 5 časova popodne, zvanično prekinula proslavu Obilića u 10 časova uveče; nezvanično, u mraku, ona je još izvesno vreme trajala.“
Коментари
Постави коментар