Antijugoslovenska, neprijateljska akivnost u Hrvatskoj 1939.
Izvod iz jedne tajne i najstrože povjerljive okružnice, koju je vodstvo hrvatskog narodnog pokreta uputilo organizacijama
I.
Hrvatski seljački narodni pokret, za razliku od ostalih hrvatskih narodnih pokreta i van domovine, neće, da ubaci hrvatski narod u borbe, koje bi mogle da mu naškode i da stave u pogibelj postignuće hrvatskih narodnih konačnih ciljeva, koji jesu i ostaju uvijek isti i nepromijenjeni, tj. puna Sloboda i državna Nezavisnost.
Hrv. seljački narodni pokret teži i nastoji, da iskorišćavajući svaku situaciju postigne što veći uspjeh i baš je zato i sklopljen „sporazum“ kao zgodno sredstvo i oružje borbe hrv. narodnog seljačkog pokreta.
Neka stoga svakome bude jasno, da „sporazumom“ vodstvo hrv. narodnog seljačkog pokreta nije se odreklo postignuća krajnjih ciljeva hrvatskog naroda…
II.
„Sporazumom“ smo postigli, da su naši pouzdanici kao „hrvatski“ ministri ušli u centralnu vladu.
Treba da se oni uvijek, u štampi u našim izjavama i govorima, konsekventno nazivlju „hrvatski ministri“, jer se time ističe njihov položaj.
Postigli smo time: a) sudjelovanje u vladanju, dakle uticaj u vladanju;
b) kontrolu vladanja tj. saznanje o odlukama vlasti
c) kontrolu prihoda sa pravom da iskorišćujemo prihode za ciljeve hrvatskog narodnog pokreta.
Na taj način je beogradska centralna vlast jako oslabljena, i bez obzira na umanjeno područje njenoga uticaja posebnim položajem Hrvatske. Sudjelovanje hrvatskih ministara u toj vladi činimo uvijek ovisnim o daljim ustupcima na štetu države.
Pri svakoj zgodnoj prilici hrvatski ministri zaprijetiti će ostavkom i time izvojevati daljnje ustupke hrvatskoj posebnosti.
Jer, vlada je od njih ovisna, bez njihova sudjelovanja nema vlade! Taj položaj daje hrvatskim ministrima ključ, koji im otvara sve i omogućuje izvanredno iskorišćavanje svih prigoda.
III.
Kneza Namjesnika držimo u našoj vlasti. Pred njime smo uvijek ponizni i vjerni, ali u suštini, on je igračka u našim rukama!…
V.
U našoj štampi, u našim razgovorima i u našim izjavama treba i poslije sporazuma nastaviti udaranjem protiv beogradske hegemonije, treba naglašavati zlodjela diktatorskih režima, treba napadati sve one, koji ne shvaćaju da je svakoj akciji i ideji narodnog i državnog jedinstva za uvijek odzvonilo, treba tražiti daljnje izgrađivanje autonomije i naglašavati nezadovoljstvo sa postignutim „sporazumom“, treba se uvijek žaliti da se sporazum ne vrši i ne stavlja u djelo itd.…
XII.
Diranje u oružništvo i vojsku je teško. To treba na drugi način potkopati. Ne-ljivi, pak, bi to izazvalo reakciju. Treba na drugi način podkopati. Nekako treba pažnju posvetiti, da naši pristalice vojni liječnici zauzmu važna položaje u vojnim ustanovama. Po njima ćemo slabiti vojsku i rušiti disciplinu u njoj. Svakako treba da organiziramo našu snagu. Imamo Zaštitu. Nju treba dalje razvijati i jačati po selima i gradovima. Nju ćemo predstavljati kao pomoćnicu pri čuvanju reda i mira. Treba nastojati da vlasti dobiju povjerenje u Zaštitu. Ona će na taj način doći do saznanja vojne organizacije. Ali nju treba dobro čuvati od uticaja srpske vojske. Njeno organizovanje treba da se ravna po metodama bivšeg hrvatskog domobranstva, isti nazivi, iste oznake, zapovijedi itd. Posebno pak paziti na duh Zaštite, kao i isticati duh hrvatskog narodnog pokreta za posebne hrvatske narodne ciljeve…
XIII.
Treba uvijek isticati da je stanje „sporazuma“ samo prvi stupanj, prvi korak za postignuće daljnjih i viših ciljeva.
Zato neka se uvijek govori i spominje „slobodna i nezavisna Hrvatska“, „Samostalna Hrvatska“ itd. Neka se uvijek govori i piše o „hrvatskim interesima“, „hrvatskim narodnim pravima“, „hrvatskoj državnosti“ itd. Narodne mase neka se budu uvijek. Njima treba uvijek spominjati „hrvatsko narodno zastupstvo“, „hrvatske narodne zastupnike“, „Hrvatski Sabor“, koji da će donositi samostalne odluke itd.
XIV.
Protivnike uvijek žestoko napadati. Prikazivati ih kao nosioce korupcije, oštećivanja hrvatskih interesa, kao krvnike hrvatskog naroda, kao izdajnike kojima da će suditi narodni sud itd. itd. Treba omalovažavati njihova djela, ne spominjati njihovu štampu, izlagati ih poruzi itd.
XV.
Držeći se gornjih uputa, mi ćemo izrabiti svaku konjunkturu za svoje ciljeve. Međunarodna situacija ide nam u prilog. Ruši se sistem Versajllesa, a Jugoslavija je tvorevina tog sistema. Naše će vodstvo balansirati između osovine i demokratije. Imamo ljude za jedno i za drugo. Glavno je da se ruši Jugoslavija. Pri tome nas uvelike pomaže katolička crkva s jedne strane, a međunarodni komunizam s druge strane. Oni su nam — barem za sada — saveznici. Treba stoga, da izdižemo katolicizam kao nešto našega od vjekova. Treba da prikazujemo katoličanstvo kao glavni branič hrvatstva. Na pravoslavlje kao što i na bizantisku kulturu treba navaljivati i isticati, da su to specijalne srpske odlike…
Vjera u Boga i seljačka sloga!
Коментари
Постави коментар