Beogradske bombe i smrt majora Leonida Rekalova

Beogradske bombe i smrt majora Rekalova

Mart 1931.


Izveštaj o bombama u Beogradu, 1931.

Američki poslanik Džon Dajnli Prins o napadu i smrti majora Rekalova

Beograd • 17. mart 1931.

Četiri bombe postavljene su u ulici sa važnim vojnim zgradama.

Vašington

Gospodine,

Pozivajući se na telegram Poslanstva br. 15 od 17. marta 1931. u 13 časova, čast mi je da izvestim da su 17. marta u Beogradu postavljene četiri bombe duž ulice u kojoj se nalaze važne vojne zgrade. Tri bombe eksplodirale su bez ozbiljnih posledica i razbile tek nekoliko prozora u jednoj od zgrada. Četvrta je eksplodirala nešto kasnije, dok ju je pregledao stručnjak za eksploziv povezan s jugoslovenskom vojskom, major Leonid Rekalov.

 

 

Povrede koje je ovaj nesrećni oficir zadobio, premda teške, nisu ga odmah usmrtile. Umro je rano ujutru 18. marta, posle velikih muka.

Tokom audijencije kod kralja Aleksandra danas, kralj mi je rekao da je prethodne večeri, oko sedam sati, posetio majora u bolnici. Zatekao ga je potpuno slepog, a jedna ruka bila mu je gotovo sasvim raznesena. Kralj je rekao da je major, uprkos tome što je bio u takvom stanju, mogao da prepozna svog suverena. Držao je kralja za ruku i promrmljao da mu je drago što je dao život za kralja i zemlju koja je toliko učinila za ruske izbeglice.

Major Rekalov i njegova supruga bili su naturalizovani ruski Jugosloveni. On je nekoliko godina služio u jugoslovenskoj vojsci i imao je odličnu službenu evidenciju.

Bilo je zanimljivo primetiti razliku u držanju kralja i kneza Pavla dok mi je kralj opisivao ovu potresnu scenu. Knez Pavle mi je ranije ispričao pojedinosti o događaju. Kralj me je gledao pravo u lice, ozbiljnog pogleda, i o svojoj uznemirujućoj poseti govorio sasvim mirnim glasom, povremeno sležući ramenima. Knez Pavle je, dok je pričao o događaju, imao suze u očima. Ipak, bilo mi je jasno da je kralj Aleksandar duboko potresen, ali da, sa uzdržanošću starog srpskog vojnika, nije želeo da pokaže svoja osećanja.

 

Kralj Aleksandar o poreklu napada

Kralj Aleksandar je tiho rekao, glasom tišim nego obično: „Naravno da znam, a i moja vlada zna odakle su ove bombe upućene u Jugoslaviju.“ Kada sam ga pitao šta misli o poreklu nedavnih napada, odgovorio je:

„Nimalo ne sumnjam u njihovo poreklo. Svi znamo da potiču od Frankovačke stranke, čije je sedište u Beču i koja sarađuje s Makedonskim revolucionarnim komitetom. U ovom slučaju, međutim, kao i u slučaju zagrebačkih bombi, čini se da napade nisu izveli neposredno Makedonci. Naša policija tvrdi da je utvrdila kao činjenicu da su nedavno upotrebljene bombe, i u Zagrebu i u Beogradu, unete u Jugoslaviju preko mađarske granice.

Imamo i informacije koje deluju nepobitno: Pavelić i njegovi saradnici dobijaju novac iz italijanskih izvora i deluju protiv nas uz znanje italijanske i mađarske vlade.“

Zatim sam pitao kralja da li zaista misli da se te vlade mogu pridobiti za takvu, gotovo neverovatnu kampanju. Odgovorio je:

„Mađarska granica je daleko pažljivije čuvana nego naša srpska strana. Bilo bi nemoguće da se eksploziv izveze iz Mađarske bez znanja nekog mađarskog zvaničnika ili službenika. Što se tiče izvora snabdevanja tih ljudi, takođe je poznato da je Pavelić nedavno boravio u Italiji i da je u bliskom kontaktu sa italijanskim karabinjerima. To nam se čini sasvim dovoljnim dokazom.“

Demonstracije u Beogradu

Na dan sahrane majora Rekalova održane su male demonstracije, uglavnom…
…mladića u Beogradu. Oni su se okupili u ulici blizu Opere i uzvikivali: „Dole Italija! Dole Musolini!“ Oko 400 okupljenih beogradski žandarmi postepeno su i mirno rasterali; gurali su ih samo dlanovima.

Povodom ovih demonstracija treba pomenuti da su 19. marta u svim rimokatoličkim crkvama u zemlji održane službe po nalogu zagrebačkog nadbiskupa Bauera. Molitve su bile namenjene vernicima jugoslovenskog porekla koji žive u Italiji i trpe, kako je rečeno, „fašističko ugnjetavanje“. Protest je naročito bio usmeren protiv ukidanja propovedi na slovenskim jezicima i nastojanja fašističke vlade da jugoslovenske sveštenike zameni italijanskim.

Očigledno je da bi sveštenstvo jugoslovenskog porekla lako moglo postati središte opozicije u Istri. Prema izveštajima iz Beograda, upravo je to razmatranje navelo italijansku vladu da zatraži zamenu jugoslovenskih sveštenika italijanskim. Podsekretar [ime nije sasvim čitko] navodno je izjavio da će, ako Vatikan ne pokaže dovoljno odlučnosti, vlada biti prinuđena da preduzme neophodne korake.

Službe su održane i prisustvovao im je veliki broj ljudi. Rečeno je da su slične službe održane u Beču u korist nemačke manjine u Južnom Tirolu. U Ljubljani su posle službi usledile studentske demonstracije, koje su bile potpuno mirne.

Sahrana majora Rekalova

Sahrana majora Rekalova bila je posebno priređena tako da izazove saosećanje: kovčeg su celim putem do crkve i groblja na ramenima nosili njegovi kolege oficiri, dok je njegova mlada supruga išla za kovčegom. Jedini strani vojni predstavnik na sahrani bio je poljski vojni ataše.

Teško je opisati duboko, ali uglavnom potisnuto ogorčenje koje je ovaj napad izazvao u Beogradu. Prethodni napadi u Zagrebu prouzrokovali su gotovo nikakvu materijalnu štetu i na njih se gledalo s manje-više otvorenim prezirom, kao na neku zlonamernu dečju igru. Ovaj slučaj je sasvim drugačiji, jer je oficir poginuo dok je, obavljajući svoju dužnost, pregledao eksplozivnu napravu.

Kralj mi je takođe rekao da policija malo nade polaže u otkrivanje onih koji su postavili beogradske bombe. Činilo se da se, pošto je korpa u kojoj su bombe donete ostavljena, trag odmah gubi i da su počinioci uspeli da neotkriveni uđu u voz. 

Beogradska štampa je 19. marta, izveštavajući o smrti majora Rekalova, objavila niz insinuacija kojima se odgovornost za napad pripisuje grupi jugoslovenskih emigranata u Beču i Budimpešti, kojima navodno pružaju utočište prohabsburški listovi i popustljive vlade. Drugim rečima, reč je o Frankovcima na koje je kralj aludirao.

S poštovanjem,

Džon Dajnli Prins
Američki poslanik

Broj spisa: 800 pet primeraka.
Kopije: E.I.C.-u i američkoj ambasadi u Parizu.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Kraljevina Srba, Hrvata i droge

Moskovska Pravda i atentat na kralja Aleksandra