Put ka Marselju: od Janka Puste do atentata na kralja Aleksandra
Od Matkovića do Janka Puste
Kako je organizovana teroristička mreža u Mađarskoj
Feljton, 1. deo · Jugoslovensko saopštenje Savetu Društva naroda, novembar 1934.
Ženeva · novembar 1934.
Beograd je tvrdio da su u organizovanju terorističkih aktivnosti učestvovali i pojedini mađarski oficiri.
Jugoslovensko saopštenje Savetu Društva naroda tvrdilo je da terorističke aktivnosti protiv Jugoslavije na mađarskoj teritoriji nisu počele dolaskom ustaških emigranata. Prema dokumentu, u njihovom organizovanju učestvovali su i pojedini mađarski oficiri, koji su teroristima davali uputstva, pomagali im da nađu smeštaj i usmeravali njihove akcije. To su tvrdnje jugoslovenske vlade iznete 1934. godine; ovde ih prenosimo kao sadržaj dokumenta.

U izveštaju se kao jedan od ranih primera navodi Stanko Matković, bivši poručnik austrougarske vojske. Posle rata postao je jugoslovenski činovnik u Zagrebu, a zatim je, bojeći se posledica krivičnog dela, prebegao u Mađarsku. Prema njegovom iskazu, tamo ga je angažovala mađarska tajna služba i stavila pod komandu kapetana Balenovića.
Matković je svedočio da je 1921. mađarsko udruženje „Mađari, probudite se!“ obrazovalo poseban odbor za „oslobođenje Hrvatske“. U radu odbora, kako je tvrdio, učestvovali su oficiri Mecger, Petraž, Balenović, Lukas i Đurić. U aprilu 1922. pozvan je u kancelariju udruženja, gde mu je poručnik mađarske vojske Geza Adorjan, u prisustvu oficira Ilija Lasla i Šeševića, navodno naložio da ode u Jugoslaviju i pokuša atentat na kralja Aleksandra tokom proslave njegovog venčanja. Matković je uhapšen po dolasku i osuđen na petnaest godina zatvora.
U izveštaju se zatim pominju Gustav Perčec i major Klar. Perčec je opisan kao jedan od vođa ustaških emigranata u Mađarskoj, dok se Klarovo ime povezuje sa ranijim terorističkim akcijama. Prema dokumentu, Antun Herceg je iz Zagreba preneo pismo Perčeca majoru Klaru u Pečuju, gde je boravio kod štampara Janoša Berte, navodno Klarovog posrednika. Kasnije je i Herceg dobio pismo koje je trebalo da vrati Perčecu.
Još jedan slučaj odnosi se na Stefana Fehervarija, jugoslovenskog dezertera uhapšenog nakon tajnog povratka iz Mađarske. On je izjavio da je preko agenata poslat kod Janoša Berte u Pečuj. U kući Berte sreo je majora Klara, koji mu je, prema njegovom iskazu, naredio da minira most preko Save između Beograda i Zemuna.
Ime majora Klara pojavljuje se i u sudskom postupku protiv Andrije Tilmana i njegovih saradnika, uhapšenih 1930. godine. Tilman je pred sudom izjavio da ga je Klar upućivao u rukovanje eksplozivom. U izveštaju se navodi i da je Tilman u kući Janoša Berte upoznao dr Antu Pavelića, označenog kao vrhovnog vođu „Poglavnika“ ustaškog pokreta.
Janka Pusta logor uz granicu
Kako je broj emigranata rastao, njihovo smeštanje u kasarne postalo je, prema izveštaju, nepraktično. Gustav Perčec je zato, navodno po savetu mađarskih oficira, iznajmio imanje Janka Pusta i tamo organizovao logor. Imanje je uzeo pod lažnim imenom Emil Horvat početkom jeseni 1931. Jugoslovenska vlada tvrdila je da su tamo emigranti bili smešteni, obučavani za terorističke akcije i držani pod strogom disciplinom.
Saopštenje nabraja i druga mesta u Mađarskoj u kojima su, prema podacima jugoslovenskih vlasti, boravili teroristi i emigranti: Ana Majur kod sela Bečehelj, Bagola Pusta kod Nađkanjiže, Belča Pusta kod Barča, selo Gelše, Kapošvar, Rabamolnara i Surdo Pusta. Dokument posebno ističe da se sva ta mesta nalaze na manje od dvadeset kilometara od jugoslovenske granice.
U izveštaju se opisuje i put nekolicine novih regruta. Dragutin Šikirica, Ivan Mraz, Marjan Mađerić, Ivan Micek, Stjepan Petrović i Andrija Gredićek, prema njihovim iskazima, bili su namamljeni obećanjima o dobroj zaradi i životu u Mađarskoj. Posle prelaska granice mađarske vlasti su ih uhapsile i ispitivale, a zatim su ih, kako se navodi, predale Perčecu. Na putu ka Janka Pusti dobili su nova imena: Ivan Mraz postao je Ivan Jakovac, Marjan Mađerić - Marjan Josifović, a Stjepan Petrović - Draganić. Po dolasku su dobili lične karte na ta imena.
Jugoslovensko saopštenje navodi da su se iskazi tih ljudi uglavnom podudarali sa podacima koje su mađarske vlasti dostavile o njihovom boravku u zemlji. Kao dodatni dokaz pominje se spisak jugoslovenskih državljana iz bivše Hrvatske-Slavonije koji su se doselili u Mađarsku, a zatim je napustili između 1931. i 1934. godine.
Oružje i eksploziv preko granice
Na kraju ovog dela izveštaja opisuje se slučaj Andrije Tilmana i njegovih saradnika: posle dolaska u Mađarsku, dobili su oružje i eksploziv, a potom su, prema dokumentu, preko žandarmerijske ispostave u Berementu sprovođeni do jugoslovenske granice. Kod Tilmana je pronađen eksploziv sa oznakom Kraljevske mađarske fabrike u Peremartonu. Na pitanje jugoslovenskog poslanstva o poreklu eksploziva, mađarsko Ministarstvo spoljnih poslova odgovorilo je da je mogao biti ukraden ili nabavljen davanjem lažnih podataka, ali da se posle godinu dana tačne okolnosti više ne mogu utvrditi.
Ovaj tekst prenosi tvrdnje jugoslovenske vlade
Nastavak feljtona sledi.
Коментари
Постави коментар