Put ka Marselju: Od Mađarske do Jugoslavije

Put ka Marselju: od Janka Puste do atentata na kralja Aleksandra

novembar 17, 2026

Od Mađarske do Jugoslavije

Napadi i sudski postupci, 1929–1934.

Feljton · Jugoslovensko saopštenje Savetu Društva naroda, novembar 1934.

Napadi i atentati · 1929–1934.

Jugoslovenska vlada tvrdila je da se niz napada na njenoj teritoriji organizovao ili podsticao sa mađarske teritorije. U dokumentu su navedeni napadi, ubistva i sudske presude.

Jugoslovensko saopštenje savetu Društva naroda od 4. juna sadržalo je pregled terorističkih aktivnosti koje je vlada povezivala s mađarskom teritorijom. Pošto se mađarski zahtev odnosio samo na period od 1932. do 1934. godine, prvobitni pregled obuhvatio je te godine. U nastavku je dokument proširio hronologiju na period od 1929. do 1934. i naveo sudske presude i okolnosti pojedinih slučajeva.


 

Napadi i atentati

1929.

  1. 22. marta u Zagrebu je ubijen Toni Šlegel, direktor dnevnog lista Novosti.
  2. 5. avgusta eksplodirala su dva kilograma ekrazita u kasarni žandarmerijskog puka u Zagrebu.
  3. 30. avgusta ubijen je policijski službenik Josip Keč. Pokušan je i atentat na policijskog službenika Josipa Bana, koji je teško ranjen.
  4. Istog dana ubijen je policijski službenik Matija Tremski, a pokušan je atentat na policijskog službenika Franju Blagovića.

1930.

  1. U noći između 21. i 22. aprila postavljena je paklena mašina na pruzi Striživojna–Vrpolje–Mihanovci. Prema dokumentu, trebalo je da eksplodira pri prolasku voza koji je prevozio delegaciju seljaka u Beograd.
  2. U julu je pokušan napad koji se pripisuje teroristi Tilmanu i njegovim saradnicima, uhapšenim u Valpovu.

1931.

  1. 3. januara eksplodirala je paklena mašina u zgradi Savske banovine u Zagrebu.
  2. 3. februara ubijen je M. Andrija Berić, načelnik opštine Nova Gradiška.

1932.

  1. 17. jula eksplodirala je paklena mašina na stanici u Osijeku.
  2. 15. avgusta eksplodirala je paklena mašina u vagonu drugog razreda na pruzi Osijek–Vinkovci.
  3. U noći između 8. i 9. septembra eksplodirala je paklena mašina na pruzi Beograd–Zagreb, između stanica Mihanovci i Ivankovo.
  4. 1. decembra eksplodirala je paklena mašina ispred pravoslavne crkve u Zagrebu, a druga u dvorištu kasarne 32. pešadijskog puka u Zagrebu.

1933.

  1. Oko ponoći 20. jula, više ljudi pokušalo je kod Đelekovca da pređe Dravu noseći oružje i eksploziv prema Jugoslaviji. Graničari su ih primetili i došlo je do razmene vatre. Jugoslovenski graničar Marko Đurić teško je ranjen.
  2. 30. jula eksplodirala je paklena mašina u sedištu policije u Koprivnici. Poginuo je jedan policijski službenik, a još dvojica su teško ranjena.
  3. 24. avgusta ubijen je bivši ministar i poslanik Mirko Najdorfer na svom imanju u Zlataru. Dokument navodi da je osumnjičeni Josip Krobot boravio u Mađarskoj, u Janka Puszti, a zatim tajno prešao u Jugoslaviju. Krobot je poginuo 11. oktobra u eksploziji koja je razorila njegovu kuću. U dokumentu se navodi da je kuća služila kao skladište oružja i eksplozivnih naprava.
  4. 14. septembra eksplodirala je paklena mašina u Goli.
  5. 29. septembra dve paklene mašine postavljene su blizu stanice Rajhenburg. Njihova eksplozija, prema dokumentu, sprečena je na vreme.
  6. 8. oktobra eksplodirale su dve paklene mašine blizu stanice Zaprešić.
  7. 9. decembra žandarmi su na putu između Ludbrega i Koprivnice otkrili Petrovića i Gredićeka, koji su, prema tekstu, došli iz logora Janka Puszta i ilegalno prešli granicu. Nosili su paklene mašine i ručne bombe. Otvorili su vatru na žandarme i teško ranili Živka Grozdanića.

1934.

  1. 15. marta eksplodirala je paklena mašina u kancelariji za prtljag na železničkoj stanici u Zagrebu.

Sudski postupci i presude

Presuda od 23. maja 1931. · D.S. br. 185/30

Andrija Tilman osuđen je na smrt, a kazna mu je kasnije preinačena u robiju. Anton Herban i Ivan Ruskaj dobili su po osamnaest godina robije, Aleksander Gros petnaest godina, a Mijo Seletković osuđen je na smrt u odsustvu.

Sud je Tilmana proglasio članom terorističke organizacije i naveo da je više puta ilegalno ulazio u Mađarsku radi prenosa eksploziva, oružja, novina i pamfleta. U vezi sa Seletkovićem, sud je naveo postavljanje eksplozivne naprave na pruzi StriživojnaVrpolje–Mihanovci i nabavku oružja, eksploziva i propagandnih letaka za više osoba. Herban, Ruskaj i Gros opisani su kao agenti organizacije zaduženi za ilegalni prenos tih materijala iz Mađarske u Jugoslaviju.

Presuda od 23. jula 1931. · br. 12/31

Sud je osudio Ivana Rosića i Ivana Ljevakovića. Prema presudi, Ljevaković je preko Mađarske otišao u Beč, gde je stupio u kontakt s Ivanom Perčevićem i Gustavom Perčecom radi dobijanja uputstava o terorističkoj delatnosti i špijunaži. Dokument navodi da je u Sopronu obučen za rukovanje eksplozivom i da je podstakao Rosića da ubije Karla Kovačevića i Andriju Berića. Rosić je, prema tekstu, ubio Berića.

Presuda od 5. decembra 1931. · br. 14/31

Josip Miklaušić osuđen je zbog postavljanja paklene mašine u zgradi Savske banovine u Zagrebu, u dogovoru s Josipom Poropatom. Naprava je eksplodirala 3. januara 1931. U obrazloženju se navodi da su Perčec i njegov agent Domitrović slali Miklaušiću eksploziv iz Mađarske, između ostalog preko Kadrakuta i Nađkaniže.

Presuda od 14. marta 1932. · br. 85/32

Mijo Babić i Zvonimir Pospišil osuđeni su na smrt u odsustvu. Babić je osuđen zbog ubistava Tonija Šlegela i Josipa Keča, kao i pokušaja ubistva Josipa Bana. Obojica su osuđena i zbog eksplozije u zagrebačkoj kasarni žandarmerijskog puka, ubistva Matije Tremskog i teškog ranjavanja Franje Blagovića. Obrazloženje navodi da su se sastajali s Perčecom i da su u Pečuju obučavani za rukovanje eksplozivom.

Presuda od 3. maja 1933. · br. 50/32

Stjepan Koprek osuđen je na smrt u odsustvu, a mađarski državljanin Mihalj Šigečan na dvanaest godina robije. Sud je Kopreka povezao s postavljanjem naprava na pruzi Osijek–Vinkovci i Beograd–Zagreb. Kod Šigečana su, prema dokumentu, pronađena dva revolvera sa stotinu metaka, ručna bomba i terorističke novine.

Presuda od 21. marta 1934. · br. 53/33

Franjo Zrinski osuđen je na smrt, Tomo Keleman na doživotnu robiju, a Stjepan Pižeta na smrt u odsustvu. Četvrti optuženi, Josip Krobot, poginuo je u eksploziji u svojoj kući pre donošenja presude.

Trojica optuženih teretila su se za ubistvo Mirka Najdorfera, postavljanje dve paklene mašine kod Rajhenburga u noći između 28. i 29. septembra 1933. i postavljanje još dve naprave blizu stanice Zaprešić. Tekst navodi da je Krobot više puta ulazio u Mađarsku i da je po povratku u Jugoslaviju prenosio eksploziv i naprave za terorističke operacije.

Presuda navedena kao od 2. avgusta 1932. · br. 19/34

Josip Pižeta osuđen je na osamnaest godina robije, a Andrija Gredićek na smrt u odsustvu. U obrazloženju se navodi da su u novembru 1933. dobili uputstva od Pavelića i Perčeca za napad na Savsku banovinu, kao i pošiljke oružja, eksploziva, bombi, revolvera, municije i novca. Tekst kaže da su se vratili u Janka Puszту radi obuke, zatim bili uhvaćeni i osuđeni, te neuspešno pokušali da pobegnu iz zatvora.

Napomena o datumima

U poslednjoj presudi postoji nesaglasnost u samom tekstu: navedena je presuda od 2. avgusta 1932, ali obrazloženje opisuje događaje iz novembra 1933. Datumi su preneti onako kako stoje u dostavljenom tekstu.

Izvor: Jugoslovensko saopštenje Savetu Društva naroda, novembar 1934, odlomak „Results of the Terrorist Action Before the Marseilles Crime“, strane 18–22. Tekst je priređen prema dostavljenom prevodu; tvrdnje se prenose kao navodi izvornog dokumenta.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Kraljevina Srba, Hrvata i droge

Moskovska Pravda i atentat na kralja Aleksandra