Ustaški trag u Italiji pre samog atentata na Kralja
Atentat na kralja Aleksandra: izveštaj iz Rima i tragovi ustaških logora
Diplomatski izveštaj Breckinridgea Longa, Rim, oktobar 1934.
U prethodnom tekstu najavio sam serijal o atentatu na kralja Aleksandra. Neću se baviti samo samim terorističkim činom, već i sitnim, naizgled sporednim detaljima koji nam mogu pomoći da bolje razumemo zavereničku mrežu ustaškog pokreta usmerenu protiv Kraljevine Jugoslavije, a izrazito neprijateljski i prema srpskom narodu.
U ovom tekstu prenosim izveštaj američkog diplomate Brekinridž Longа iz Rima iz 1934. godine. U njemu se beleže navodi o ustaškim logorima u Italiji, praćenju jugoslovenskog poslanstva i ponašanju italijanskih vlasti. To su tvrdnje zabeležene u tadašnjem diplomatskom izveštaju, a ne sve nezavisno potvrđene činjenice. Upravo zato su zanimljive: pokazuju šta su diplomate tada čule, kome su verovale i koliko je teško bilo doći do pouzdanih podataka.
Napomena: Jovan Dučić je 1933. postavljen za jugoslovenskog poslanika u Rimu, a ne za vojnog atašea. Izveštaj koji sledi pominje vojnog atašea, ali ga ne imenuje. Vladeta Milićević jeste bio važan u praćenju ustaške emigracije i istrazi atentata, ali je delovao kao jugoslovenski policijski predstavnik pri Interpolu u Beču.
Prevod izveštaja
Imam čast da se pozovem na svoje telegrame br. 237 od 23. oktobra u 18 časova i br. 238 od 24. oktobra u 11 časova, koji se odnose na mogućnost da se u Italiji nalaze grupe hrvatskih izbeglica i na stav pojedinih italijanskih zvaničnika prema istražnom postupku povodom hapšenja Ante Pavelića i njegovog saradnika Kvatérnika u Torinu.
U prilogu se nalazi prevod novinskog izveštaja o izjavama koje su njih dvojica dala. Iako to nije zvanično saopštenje, po svojoj prirodi je gotovo istovetno sa zvaničnim saopštenjem. Objavljeno je u obliku dopisa iz Torina, ali je doslovno preneto u svim italijanskim novinama. To je veoma nezadovoljavajuće sa stanovišta očekivanja da italijanske policijske vlasti u ovakvom slučaju u potpunosti sarađuju sa francuskim policijskim vlastima. Postupak je naročito upadljiv zato što Kvaterniku ne samo da ne obezbeđuje zadovoljavajući alibi za sporne datume već neposredno navodi na pretpostavku da su Italijani pokušavali da ga zaštite od otkrivanja njegovog stvarnog boravišta.
Sporni period obuhvata vreme od 28. septembra, kada su kraljeubice ušle u Francusku, do 9. oktobra, dana atentata. Prema italijanskoj štampi, Kvaternik je izjavio da se u tom periodu nalazio u Padovi, ali je odbio da navede svoju adresu ili ime osobe koju je, kako je tvrdio, posećivao.
Koliko mi je poznato, nije utvrđeno da je žena koja je pratila vođu kraljeubica u Francuskoj imala sestru, niti da je ta sestra bila službenica italijanske tajne policije. Ipak, pri proceni mogućeg uticaja ovih događaja na francusko-italijanske odnose treba uzeti u obzir određenu prirodu te glasine.
Takođe je značajno da je jugoslovenski vojni ataše izneo kapetanu Brejdiju, pomoćniku vojnog atašea u ovoj misiji, konkretne tvrdnje o postojanju logora u Italiji. U njima su, navodno, bili okupljeni Hrvati neprijateljski nastrojeni prema vladi kralja Aleksandra. Izgleda da su se logori nalazili u raznim delovima Italije. Jedan od njih je, prema navodima, i dalje postojao u blizini Torina.
Do 1. oktobra jedan logor je već mnogo meseci postojao u Fontekiju, visoko u planinama Abruca, oko tri i po sata vožnje automobilom od Rima. Drugi se nalazio na mestu zvanom Il Palaco, u Borgo Tavvu, a treći u Višetu, blizu Bardija, severno od La Specije.
Pavelić, za koga se tvrdi da je vođa zaverenika i protivjugoslovenskog pokreta, kao i glavna snaga nasilnog hrvatskog pokreta na italijanskom tlu, posećivao je ove logore. Najmanje jednom bio je u logoru u Fontekiju. Odatle je, kako se tvrdi, u noći ubistva kralja Aleksandra otišlo oko četrdeset ljudi, raspoređenih u šest različitih grupa. Putovali su odvojeno prema Insbruku u Austriji, odakle su pokušavali da stignu u Beograd na kraljevu sahranu. Neki od njih uhapšeni su na jugoslovenskoj granici dok su pokušavali da pređu iz Austrije.
Preostali članovi logora navodno su proslavili kraljevo ubistvo. Šampanjac su, kako se tvrdi, doneli iz obližnjeg grada Akvile. Stanovnici logora u Fontekiju primali su pet lira dnevno, imali dobru hranu i nisu imali nikakve druge obaveze osim vežbanja sa pištoljima, ručnim bombama i automatskim puškama.
Jugoslovenski vojni ataše rekao je da je nekoliko puta odlazio da pregleda ovaj logor i da je tamo video najmanje jednog karabinijera koji je bio u vezi sa Hrvatima. Takođe je rekao da je fotografisao logor i da te fotografije ima kod sebe. Rekao je i da je jugoslovenski ministar u vezi s tim telegrafisao u Beograd.
Kapetan Brejdi je do informacija došao na moj predlog, posetivši jugoslovenskog vojnog atašea. Dogovorio se da se sastanu u jugoslovenskom poslanstvu. Kada je stigao u poslanstvo, primetio je dvojicu muškaraca u civilu kako prilaze njegovom automobilu i zapisuju njegov registarski broj. Po odlasku iz poslanstva, svojim automobilom odvezao je jugoslovenskog atašea do njegovog doma. Tamo ih je dočekao još jedan muškarac u civilu, koji je zavirio u automobil pre nego što je bilo ko od njih dvojice izašao. Nakon što je ostavio jugoslovenskog atašea, kapetan Brejdi je, napuštajući rezidenciju, naišao na još dvojicu muškaraca u civilu.
Jugoslovenskom poslanstvu ukazana je „čast“ da ga patrolira znatan broj karabinijera, ali sada izgleda da se tamo nalaze i muškarci u civilu koji ispituju posetioce. Navodno se u blizini drži i jedan automobil, kojim se ljudi prate. Kapetan Brejdi je razumeo da je jugoslovenski vojni ataše praćen oko deset dana, kud god da je išao.
Iz razgovora se dalje saznaje da je u noći kraljevog ubistva iz Barija emitovana radio-emisija na hrvatskom jeziku, u kojoj je rečeno da je u Jugoslaviji izbila nasilna revolucija. Izgleda da je jugoslovenski ministar otišao kod gospodina Sviča, podsekretara za spoljne poslove, zatražio objašnjenje i bio obavešten da su radio-stanice privatna preduzeća. Navodno je izbegao i svaku raspravu o hrvatskim logorima.
Izgleda i da je u Zadru, italijanskom gradu na dalmatinskoj obali, pušten u opticaj novac koji je predstavljan kao novac nove hrvatske države. Tvrdi se da je taj novac izdat u noći ubistva kralja Aleksandra.
Junajted pres u izveštaju dostavljenom italijanskoj vladi, ali neobjavljenom u italijanskim novinama, citira beogradsko „Vreme“. Prema tom izveštaju, automatski pištolj kojim je ubijen kralj Aleksandar kupljen je u Trstu, od firme „Anđelini i Bernardon“, i to preko saučesnika.
Nemoguće je proveriti tačnost svih ovih tvrdnji i moguće je da je jugoslovenski vojni ataše imao razloga da neke od njih preuveliča. Ipak, one sadrže dovoljno konkretnih detalja da sam odlučio da pokušam da utvrdim dodatne činjenice. Nastavljam istragu, vodeći računa o merama opreza koje su neophodne pri prikupljanju informacija ove vrste.
Ništa od ovoga nije se pojavilo u italijanskoj štampi ni kao glasina ni kao činjenična tvrdnja osim vesti o hapšenju Pavelića i Kvaternika i naknadno objavljenih izveštaja o njihovim iskazima. Italijanska štampa naročito pazi da izbegne bilo kakav komentar koji bi mogao da izazove negodovanje. Vlasti zadužene za cenzuru potpuno su svesne da njihova moć da kontrolišu novine nosi odgovarajuću odgovornost. Takođe su svesne da bi svaka neprijateljska ili nepromišljena izjava u bilo kojim italijanskim novinama odmah dovela do optužbe da je italijanska vlada odgovorna za takvu izjavu.
Rezultat je da u novinama nema kritike Jugoslavije ni Francuske. Primetno je i to što ne prenose nijedan članak nepovoljan po Italiju, koji se pojavio u jugoslovenskoj, francuskoj ili drugoj stranoj štampi. S druge strane, daju dosta prostora izveštajima o italijanskim gestovima prijateljstva tokom plovidbe sa telom kralja Aleksandra i u vreme njegove sahrane. Od tada je bilo vrlo malo komentara, a većina prostora posvećena je uobičajenom navođenju aktivnosti i dostignuća režima.
Međutim, jutros su u listovima Messaggero i Popolo di Roma objavljeni izveštaji iz Francuske koji opširno navode okolnosti zbog kojih je Lavalova poseta odložena u odnosu na prvobitni plan. U njima se navodi da je poseta odložena za nekoliko nedelja i citiraju se članci francuskih novina koji izražavaju poverenje u Italiju i veru u skori sporazum. Ipak, stiče se utisak da se italijanska javnost postepeno priprema za shvatanje da je Lavalova poseta odložena na neodređeno vreme i da je francusko-italijansko približavanje ugroženo.
Situacija koja se ovde razvija može biti opasna. Njene političke posledice već postaju vidljive. Po mom mišljenju, može se unapred zaključiti da je francusko-italijansko približavanje definitivno odloženo, ako ne i onemogućeno na duže vreme. Takođe je jasno da su italijansko-jugoslovenski odnosi u nesigurnom stanju i takvi da će proći mnogo godina pre nego što ponovo dostignu uporedno spokojstvo koje je vladalo do ubistva kralja Aleksandra.
Uticaj na francusko-jugoslovenske odnose još nije jasan, ali izgleda da bi mogao dovesti do zahlađenja odnosa Jugoslavije sa Francuskom i do njenog bližeg povezivanja sa Nemačkom. Posledica po Austriju svakako će biti otežavanje italijanskog cilja da se ostvari austrijska težnja za jasno zagarantovanom nezavisnošću. Nemački uticaj je znatno ojačan sa političkog stanovišta, a njeno nedavno uspostavljeno prijateljstvo sa Poljskom teži da stvori oblast u srednjoj i istočnoj Evropi koja podseća na saveze koji su tamo postojali pre izbijanja Svetskog rata.
Ipak, italijanska vlada ne želi da se situacija razvije do rata. Ako ispravno tumačim njenu politiku, ona se iskreno protivi ratu. Francuska vlada teško da je u unutrašnjem položaju da vodi sukob, pogotovo imajući u vidu da bi sukob učvrstio javno mnjenje u Francuskoj. Nemačka vlada verovatno nije opremljena za rat, a jugoslovenska vlada je relativno izolovana i sigurno nije spremna za veliki sukob.
Ipak, uvek postoji opasnost da glasine koje kruže i činjenice koje sada izlaze na videlo dovedu do ishitrenog postupka ili neke nesrećne izjave, što bi moglo da stvori veoma napetu situaciju.
Još nisam imao prilike da o prethodno navedenim pitanjima razgovaram u Ministarstvu spoljnih poslova, ali očekujem da ću to učiniti u bliskoj budućnosti.
S poštovanjem, Kapetan Brekinridž Long
Izvor: Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Rimu, depeša br. 766, „Marseilles Assassinations“, upućena državnom sekretaru SAD u Vašingtonu, 24. oktobar 1934. godine. Navodi su preneti iz diplomatskog dokumenta i predstavljaju tadašnje izveštavanje, ne nužno nezavisno potvrđene činjenice.

Живео Краљ
ОдговориИзбриши